Razgovor s Grzegorzem Sandomierskim – golmanom Dinama

Grzegorz Sandomierski nogometnu karijeru započeo je u Jagielloniji Białystok. Zapaženim nastupima u klubu privukao je pozornost poljskog izbornika, te je odigrao nekoliko prijateljskih nastupa za poljsku A nogometnu reprezentaciju. U Jagielloniji je postavio rekord kluba po vremenu bez primljenog gola. Nakon Jagiellonije nastupao je za belgijski Genk, engleski Blackburn Rovers, a od početka sezone 2013/2014. nalazi se na posudbi u Dinamu.

SK: Kako ti se sviđa Zagreb?
Grad je jako lijep. Mogao bih ga čak djelomično usporedit s Varšavom; manji je, ali u njemu nema toliko gužve. Sve je blizu i na dohvat ruke, stoga je mojoj djevojci i meni tu jako ugodno.
SK: Prije nisi bio u Hrvatskoj?
Ne, nikada prije nisam bio u Hrvatskoj. Uvijek sam radije birao druga odredišta. Sada kad sam malo bolje upoznao Hrvatsku, želio bih tu provesti odmor i ostati nakon nogometne sezone. Vidjet ćemo kako će to ispasti. Do tada je još puno vremena i u ovom trenutku ne treba se tome posvetiti.
SK: Što ti u Zagrebu nedostaje iz Poljske?
Već sam se navikao na život izvan domovine. Obitelj vidim dva puta godišnje, samo na dva-tri tjedna. Takav je život. Treba iz sportske karijere izvući najviše, jer profesionalna karijera nije duga. Treba iskoristiti sve do zadnjeg trenutka i sve učiniti da ta pustolovina potraje najduže i da bude najbolja moguća. Obitelj me podupire i dolazi kad god može. I ja dolazim k njima kad god mogu. Osim toga, tu živim gotovo isto kako sam živio u Poljskoj. Ljudi dosta pozitivno gledaju na sve. Imam dobru komunikaciju s dvojicom kolega, koji su mi pomagali u ovom transferu. Oni su Hrvati, ali su igrali u Poljskoj i govore poljski. To mi olakšava komunikaciju i obavljanje stvari koje se ne mogu srediti primjerice na engleskom.
SK: Učiš li hrvatski jezik?
Trudim se slušati i uhvatiti različite riječi i izraze, prvenstveno nogometne. Takvi su mi najvažniji i najkorisniji u životu. Djevojka i ja želimo pokušati naučiti hrvatski. Čini mi se da to nije jako težak jezik. Još nisam ulazio u gramatiku, ali prema slušanju blizak je poljskom. Nekoliko izraza čak ima isti sadržaj i jednako zvuče. Potrudit ću se nakon priprema, kada ćemo imati više vremena između susreta, jednom tjedno ili triput mjesečno negdje polaziti lekcije hrvatskog jezika.
SK: Kad se vraćaš u Poljsku?
Zadnji susret igramo 17. svibnja, pa ću na put krenuti nekoliko dana nakon toga.
SK: Pratiš li rukomet i klub Kielce, u kojem igra veliki broj Hrvata?
Ne, ne privlači me gledanje rukometa. U potpunosti me zaokuplja nogomet. Ako postoji mogućnost gledanja nekog susreta na televiziji, odmah uključim televizor. Djevojka s tim nije zadovoljna, ali povremeno mora uključiti svoj kompjuter ili gledati sa mnom [smijeh].
SK: Jesi li se u Poljskoj susreo s hrvatskim nogometašima, primjerice s Ivicom Vrdoljakom iz varšavske Legije, koji je nekada igrao za zagrebački Dinamo?
Samo smo jednom ili dvaput igrali međusobno. U svojem klubu Jagiellonii igrao sam s jednim hrvatskim nogometašem. Bio je to Luka Gusić, koji je u naš klub došao iz druge hrvatske lige. Odigrao je nekoliko susreta, ali je otišao. U Jagielloniji sam susreo mnogo igrača s Balkana, uglavnom iz Crne Gore. U jednom trenutku bio je veliki val dolazaka Crnogoraca. U jako dobrom sjećanju ostali su mi Mladen Kašćelan, Marko Ćetković, Luka Pejović i Ermin Seratlić. To su zaista pozitivne osobe, s kojima se može i nasmijati, ali i naporno raditi.
SK: Počeo si igrati kao napadač. Tek s četrnaest godina stao si na gol. Kako je došlo do te promjene?
Možda zbog toga što mi nije išlo. Sve više približavao sam se golu: [u napadu] nisam zabijao golove, u veznom radu nisam dijelio lopte, a niti u obrani nisam dobro igrao. Bio sam najviši od dečki svoje generacije, jer sam s četrnaest godina zaista dosta narastao, pa sam probao stati na gol. Započelo je otprilike ovako: nekoliko puta se uspjelo nešto obraniti i trener mi je rekao da sam talentiran. Povjerovao sam u to i tako je krenulo. Postao sam dakle golman. Situacija se razvila i u određenom trenutku više nisam mogao promijeniti svoju odluku, jer je za to jednostavno bilo prekasno.
SK: Tko je tvoj golmanski uzor?
Uvijek sam pratio najvišu golmansku klasu, jer svatko ima svoje snove i želi doći na najvišu moguću razinu. Pratio sam Edwina van der Sara i Petera Schmeichela, kojima sam se najviše divio. Ako govorimo o poljskim vratarima onda je Artur Boruc, s kojim sam nekoliko puta imao čast trenirati za vrijeme reprezentativnih okupljanja, na mene ostavio najveći dojam.
SK: Kako si se našao u Zagrebu?
Na tome je poradio moj poznanik, koji vrlo blisko surađuje s djelatnicima zagrebačkog Dinama. U određenom trenutku predložio mi je taj klub. Imao sam loš položaj u Genku i želio sam što je brže moguće promijeniti okolinu na takvu, u kojoj bih imao priliku za normalno nadmetanje. Ne kažem da očekujem dobiti nešto nezasluženo, ali želim imati priliku za normalno nadmetanje i igranje. Nisam dugo razmišljao. Otprilike dva dana nakon prvog telefonskog razgovora ušao sam u zrakoplov. To se odvilo jako brzo.
SK: Jesi li očekivao da ćeš češće braniti?
Zasigurno da. Ali, kao što sam rekao, ništa nisam želio dobiti nezasluženo. U tom trenutku [Oliver] Zelenika je bio u dobroj formi i ne može mu se ništa zamjeriti. Kada sam konačno dobio priliku, ne mogu reći da sam je iskoristio sto posto. Sigurno nisam pokazao to što znam i to što mogu. Bilo je uzleta i padova. U međuvremenu se dogodila i nekakva ozljeda. Nije to bilo uspješno razdoblje. Ali sam zato bio jako ohrabren krajem [polusezone]; sa zadnja tri susreta koje sam odigrao i u kojima sam se, smatram, pokazao u dobrom svijetlu. To je bila inspiracija za nastavak sezone i odlazak na kratki odmor u Poljsku.
SK: Kako su te prihvatili kolege nogometaši Dinama?
Pozitivno i to me veseli. Velik broj momaka govori engleski i s njima sam se mogao sporazumjeti. Neću reći da govorim hrvatski, ali puno razumijem. Svakim mjesecom komunikacija je sve bolja.
SK: S kim si najbolji?
Nemam pravog prijatelja ili pajdaša. Prema svima se odnosim jednako, sa svima imam jednako dobar odnos. Mislim da je to najvažnije: sa svima pomalo kontaktirati, kako bismo se razumjeli. Vraćajući se doma nakon treninga na neki se način isključujem od toga svega i trudim se provesti najviše vremena sa svojom djevojkom.
SK: Kakvi su tvoji dojmovi nakon sastanka s navijačima zagrebačkog kluba?
Iskreno rečeno, malo toga sam razumio. Taj je sastanak bio oko rujna, a to su bili moji počeci u klubu. Navijači imaju svoje mišljenje o tome svemu i imaju ga pravo izražavati. Kako ga izražavaju to je njihova stvar. Ne želim se u to puno miješati, jer sam tu prekratko da bih mogao to sve ocijeniti i da bih se nekako odnosio prema tome. Radim svoj posao.
SK: Kada si zadnji put nastupao za poljsku A reprezentaciju?
U ožujku 2011. godine igrao sam zadnji susret; s Grčkom smo odigrali neriješeno 0:0 u gostima. Sjećam se tog susreta vrlo pozitivno, jer sam igrao dobro. Šteta što nisam uspio odigrati više susreta. Mislio sam da će mi trener dati još jednu priliku, tim više jer smo igrali samo prijateljske mečeve, a ne za bodove. Ali sve je još preda mnom. Možemo reći da sam mlad [smijeh]. Ove godine ću navršiti dvadeset pet godina. Čini mi se da to nije toliko puno.
SK: Očekuješ li povratak u reprezentaciju?
Da, naravno! Svako ima svoje želje. To je moj cilj. Treba pred sebe stavljati najviše ciljeve, da bi se k njima težilo.
SK: Poljska reprezentacija u svom sastavu ima sjajne nogometaše (npr. Roberta Lewandowskog), ali ne postiže velike rezultate. Po tvom mišljenju, koji su razlozi za to?
Teško je jednoznačno ustvrditi što se događa. Sada je došao novi trener [Adam Nawałka], koji se po karakteru čini dijametralno suprotan od onoga što je pokazivao trener [Waldemar] Formalik. Možda on unese duh u momčad, probudi takvog borca koji će za naš grb, za našu zastavu na terenu dati cijelog sebe i boriti se do zadnje minute. Nadam se da će se sve to okrenuti i da će reprezentacija igrati na razini igrača koje ima, jer doista imamo mnogo sjajnih igrača, koji igraju u jakim ligama u vodećim momčadima. Zbog toga imam pravo očekivati dobre reprezentativne rezultate. Nadam se da je trener Nawałka ta osoba koja će sve to složiti u jednu cjelinu, u monolit i da nećemo za vrijeme meča biti podijeljeni na Borussiju Dortmund i ostale, niti išta u tom smislu.
SK: Pratiš li poljsku prvu nogometnu ligu Ekstraklasu?
Da, pratim je. Tu čak imam i poljsku televiziju i mogu uživo pratiti susrete, koji se igraju praktično četiri dana u tjednu (u petak, subotu, nedjelju i ponedjeljak). Ponekad uspijem pogledati poneki susret, ali se ne mučim s tim i ne gledam ih sve; samo one koji me najviše zanimaju, posebno Jagielloniju.
SK: Podržavaš Jagielloniju Białystok?
Trudim se. To je klub iz kojeg potječem i u kojem sam izrastao.

Hvala na razgovoru!

/Slaven Kale, prof; tekst se u originalu nalazi na stranici Predstavnika poljske nacionalne manjine Grada Zagreba/

Dodaj komentarz

Twój adres email nie zostanie opublikowany.