Zahvaljujući EU fondovima Poljska je i dalje „zeleni otok“ – razgovor s poljskom ministricom regionalnog razvoja Elżbietom Bieńkowskom

Poljska je „zeleni otok“ u moru ekonomske krize i recesije. Svoj pozitivan gospodarski rast, najveći u EU, zahvaljuje najučinkovitijem korištenju stukturalnih i kohezijskih fondova iz Bruxellesa. Osoba odgovorna za EU subvencije u Poljskoj, jedina nestranačka i najbolje ocjenjana ministrica u poljskoj vladi je, Elżbieta Bieńkowska. U ministarsku fotelju prije pet godina došla je iz regionalnih struktura Šleske regije gdje je uspiješno provodila implemetaciju procedura za dobivanje sredstava iz Bruxellesa. Studirala je iranistiku, državnu upravu te završila MBA studija u Varšavi. Ministrica usko surađuje s Hrvatskom u temama stukturalnih fondova EU, a privatno, otkrila nam je, Jadran je od 15 godina njezina omiljena destinacija za odmor.VN – Poljska je najuspješnija nova članica EU koja je izbjegla krizu. Kako ste to uspjeli?
EB: Postoji nekoliko razloga. Budući da razgovaramo u ministarstvu regionalog razvoja, naglašavamo koja je njegova uloga u tome. Općenito to je dobra kondicija poljske ekonomije. Što se pak tiče novaca iz EU, u slučaju Poljske,došle su u trenutku dobrog balansa. Poljske firme nisu bile toliko slabe kako nebi uspjele taj novac dobiti, ali nisu bile toliko jake kako bi se same razvijale. Vanjska sredstva koja su stigla, u većoj mjeri od 2008., za firme su značile preživjeti ili ne. Zato smo imali i snažan interes za ta sredstva. Stanje cijele ekonomije, poduzeća te veliki gospodarski etuzijazam koji se osjeća u Poljskoj nekoliko godina, razlozi su uspjeha. Nije to raj na zemlji, postoji puno problema, ali poljski poduzetnici su držali razinu ekonomije i sredstva koje smo davali čak i na velike projekte u infrastukturi na kraju završavaju kod poduzetnika. Postoji otvoreno europsko tržište, ali ako poslove izvode i strane firme, zapošljavaju domaće ljude, uključuju domaće podizvođače. To je to gorivo, Novac iz EU upućen direktno i indirektno poljskim poduzetnicima bio je gorivo dobrog ekonomskog motora.

VN – Hrvatska je na pragu ulaska u Europsku uniju, ali u drukčijim okolnostima nego što je to bila Poljska prije deset godina. Europa je u ekonomskim i političkim problemima. Novca je manje. Ima li se Hrvatska čemu veseliti u takvim okolnostima?
EB: Jedna sam od brojnih osoba koja smatra da je Poljska profitirala od ulaska u EU. U ovom trnutku ne da reći koliko će točno biti sredstava. Tamni oblaci premještaju se nad Europom. U takvim trenuticma, a često tako biva, svatko misli o sebi, a ne gleda druge zemlje. Koristi koje daje EU i to zbog cijele EU kako bi cijeli kontinet bio konkurentan na karti svijeta, veće su od problema koje se pojavljuju. Ipak treba shvatiti zemlje, poput Njemačke, koji već više godina više uplaćuju nego što dobivaju iz EU. To je slika koja se vidi vani. S druge strane, te iste zemlje budući nema granica i postoji zajedničko tržište, mogu biti subjekti u gospodarstvu drugih zemalja i zato dostaju više od 100 posto. Istraživanje U poljskoj i  zemljama Višegradske skupine ( Slovača, Poljska, Češka i Mađarska op.a), pokazalo je pokazalo je  da, za uplaćeni jedan euro, Njemačka dobiva nazad više od jednog eura. Nije to izravni povrat novca, ali preko investicja, servisa prodanih strojeva itd. Nije to igra na jedan gol. Svi ozbiljni igrači u Europi to razumiju. Smatram da je Hrvatska trebala još davno biti u EU. Konačno se to dogodilo. Radije moramo promatrati, ako tih novac bude i manje, iako mislim da ih neće biti manje, kako ih pametnije dijeliti i učiti se na pogreškama koje su napravile druge zemlje, posebno one koje sada imaju probleme. Lako se govori, Grci imaju strašne probleme, a najvše su koristili novaca iz fondova EU. To je krivo. Poltika strukturalnih fondova je dodatak do motora gospodarstva koji dobro radi. To je dodatak koji igra ulogu kvasca. Ako je cilj samo dijeljenje tih novaca, a ekonomska, socijalna poltika nije isplanirana, to je onda kao u luksuznom dućanu, troši se novac i nema ga više. Treba pokazivati koristi i za te koji više uplaćuju i tih koji više uzimaju i učit se na pogreškama.

VN – Koliko je novca Poljska povukla iz europskih fondova? Čemu zahvaljujete visoku iskorištenost fondova?
EB: Poljska je puno veća zemlja od Hrvatske i usporedbe mogu biti loše, naime milijarde o kojima se ugovori u Hrvatskoj mogu izgledati strašno velike. Iz proračuna 2007. – 2013. Poljska koristi 68 milijardi eura, dok je vrijednost svih investicija koje su realizirane u tom periodu 112 milijardi eura. Razlika između 68 i 112 su poljska sredstva. Najlaše je govoriti o tempu. Ponoavljam do iznemoglosti da tempo nije važno. Istina je da za neke zemlje EU koje podliježu tkz. „automatskoj giljotini“, ako se te novce presporo troši, obustavljane su. U Poljsoj nije bilo takve situacije da su sredstva presporo dijeljena. Ne treba ih davati ni s brda s dola jer se može završiti kao Grčka.Nastojim s jedne strane točno tempirati vrijeme, imati rezervu pred „giljotinom“, a istovrmeno gledati projekte pod gospodatskim vidikom.Ti programi imaju za cilj bitio dio investicijske poltike. Pomažemo poduzetnice na mjestima gdje su poteškoće i barijere. Sada od 68 milijardi eura, imamo 50 milijardi u opticaju, a 27 milijardi već smo dobiti natrag od Europske komisije. To fukcijonira na principu da se daje svoja sredstva, a kasnije ih se dobiv natrag. Postoje vrste predujama, ali oni nisu veliki. Treba imati dosta novaca u državnom proračunu, a kasnije EU ih vraća..

VN – Na koji je način bila organizirana državna uprava kad ste ušli u EU, kako ste informirali javnost o mogućnostima natjecanja za novac iz fondova?
EB: U Poljskoj je još kad novaca nije bilo na vidiku bio ogromno oduševljenje i podrška EU. Kao i Hrvatska imali smo programe koji su nas pripremali kako iskoristiti veće svote sredstava. To su vrlo važna iskustva. Zato sam bila otvorena za suradnju i izmjenu informacija s Hrvatskom. Lakše je kad se zna da je netko imao iste probleme. Može se puno pogrešaka izbjeći. U Poljskoj su važnu ulogu odigrala administrativna refroma koja je smanjila broj županije s 49 na 16. Ja sam tada radila u županji. Od početka su županije imale veliku ulogu u plairanju i raspodjeli sredstava. Prvi zadatak županije bio je priprema strategije razovoja koristeći sredstva iz raznih izvora. Prvi novci koji su išli u županije bili novci predpristupnih programa EU. Sada županije upravljaju u potpunosti svojim programima, ali to je samo 25 posto sredstava iz fondova. Ostalim novcima upravlja ministarstvo regionalnog razvoja, ipak većina programi za mikropoduzeća su na regonalnoj razini. Ako bi to tamo loše funkcijoniralo i javnost bi to loše prihvaćala. Regioni su se u Poljskoj nakon reforme naučili kako koristi novac, ali prije svega kako dobro programirati, europski. Kako bi se dobro iskoristilo europski novac, treba imati dobar program, dobro ga ispregovarati i napraviti dobar sistem implemetacije, prihvatljiv za Europsku komisiju. To znači da su institucije prošle reviziju i zna se tok novca, od ideje do izbora projekta do faktura i slanje ih Europskoj komisji. U sadašnjem proračunu revizije su rađene skupulozno. U Poljskoj u taj sistem bilo je angažirano oko 300 institucija.

VN – U Hrvatskoj mnogi se žale na složenost postupka dobivanja subvencija. Je li taj postupak takav i u Poljskoj i kako su Poljaci reagirali na birokraciju?
EB: Od nekoliko godina sam u ulozi „đavoljeg odvjetnika“. Ja sam zadnja osoba koja podržava apurdne i ponekad idiotske procedure. Branim to jer to su novci skoro potpuno u obliku nepovratne subvencija. Dajemo, ovisno o velikčini firme donacije od nekoliko destaka milijuna eura. Ako te novce dajemo, moramo na nekakav način biti zaštićeni da ne propadnu. Naravno postoji rizik i događa se da neke firme bankrotiraju. Svaki euro je gledan pred, tijekom i nakon realizacije projekta. Točno je da se radi o duploj birokraciji. U Poljskoj su se žalili na domaću birokraciju, ali tako je u svakoj zemlji. Istina je da su najgore revizije Europske komisije i s tim se neda ništa napraviti. Kad bi to bilo prekomplicirano ljudi ih nebi uzimali. U Poljskoj sredstva odmah nestaju. Ja se bojim što će biti sa sljedećim proračunom, koji je važan i za Hrvatsku. Europska komisija je pokazala novi pravilnik za europske fondove. Pregovori traju. U novim pravilima pojednostavljenja se ne vidi. Bojim se da će poljske firme biti „bogatije“ , a procedure će bit tako komplicirane te nećemo biti u stanju ih koristiti. Pregovori idu u tom smjeru i ne smije to dopustiti. Politika europskih fondova je jedina razvojno – investicijska poltika EU koja ima izrađen sistem implemetacije. Puno zemalja je angažralo puno napora i resursa u izgradnju toga. Rušenje tog bilo bi bezkorisno i glupo jer svi imaju koristi od toga.

VN -I sami ste se radili u regionalnoj administraciji glavnog ureda Šleskog vojvodstva na povlačenju novca iz EU fondova i niste bili članica nijedne stranke. Je li vaše osobno iskustvo odlučno za poljsku uspješnost po ovom pitanju i kako ste birali ljude koji se bave ovom problematikom?
EB: Posebno u početnom razdoblju, ljudi koji su bili educirani i znali što se u aministraciji ranije događalo imalo je je u Poljskoj ključnu ulogu. Ljudi koji rade sada u ministarstvu znam desetak godina, iz razdoblja kad sam radila u regiji. Znam primjere u županjima da je „gubitak kvalitetnih ljudi“, iz političkih ili osobnih razloga imalo loš utjecaj. Županije su tada kasnile s projektima. U Poljskoj imamo novu i „čudnu“ situaciju, imamo drugi mandat iste vlade. U izboru ljudi, sigurno nije najvažnije da je netko završio ekonomiju. Mora biti pametan i proći natječaj što je objektivno. Moji najbliže suradnike, viceminstre, imala sam takvu sreću, mogla sam izabrati sama iako nisam došla niti iz jedne stranke.

VN -Već ste savjetovali bivšeg hrvatskog ministra regionalnog razvoja Božidara Pankretića i hrvatske župane oko pitanja europskih fondova. Koliko ste zadovoljni suradnjom? Što uočavate kao najveće hrvatske probleme?
EB: Neću ulaziti u detalje, ali o problemima smo često razgovarali. Počeli smo suradnju s Hrvatskom na dva polja. Potpisali smo ugovor između dva ministarstva. Drugo polje su „twining“ programi koje finacira EU. Surađujemo na programu izgradnje administracije. Nije to moja stvar, ali u Hrvatskoj ima puno malih regija. Razgovarali smo kako provesti takvu reformu. Treba to provesti pametno, informirajući ljude ali odlučno. Važna tema je bila kako izrađivati regionalnu politiku. U Poljskoj je ona bila prirpemana pod korištenje sredstava iz fondova. To je loše. To ne smije biti samo europska politka. Treba pripremiti vlastitu regionalnu politiku. EU može ponavljati recimo moto inovacije. Ne kažemo „ne“, ali imamo vlastite ideje za regionalnu politku. Svaka zemlja mora odgovoriti kako želi regionalnu politiku voditi, želi li i kako uključiti lokalno stanovništvo.

VN -Poljska je dobar dio europskog novca usmjerila u gradnju komunalne infrastrukture i cestogradnju. Kako stojite s poljoprivredom? U Hrvatskoj se upravo događaju seljački prosvjedi. Kako je europska poljoprivredna politika utjecala na poljske poljoprivrednike?
EB: U Poljskoj trenutno, oporba kritizira kako treba izjednačiti kvote subvencja u svim zemljama EU. Europska poljorivredna politika podjeljena je na subvencije i razvoj seoskih područja. Pred ulaskom u EU seljaci su bili najskeptičnija skupina. Predviđali su razne katastrofe. Poljoprivrednici i poljska seoska gospodarstva su najviše dobili, unatoč razlikama u kvotama. Kad se radi o izgledu sela, infrastrukture kao i cijela komponenta subvencija. Trebalo bi poslati promatrače iz Hrvatske na poljsko selo i vidjeli bi da je protivnika EU-a ostala šačica. Kvaliteta života na selu, kako ljudi žive, to je nebo i zemlja i to pokazuju istraživanja. Gradovi se nisu tako razvili kao sela. Agroturizam je doživio bum u Poljskoj, a to zahvaljujući europskim fondovima. Postali smo u prehramenim proizvodima „ europska sila“ .

VN – Poljska još uvijek nije uvela euro već se drži svojih zlota. Što time kao zemlja dobivate, a što gubite?
EB: Sad se pokazalo da je to bio veliki plus. Imali smo prirodni štiti od onoga što se događalo u Europi. Iz perspektive mog ministarstva i novčanog toka bilo bi lakše imati euro. Pod kraj programa „iskaču“ finacijske razlike zbog tečaja. U 2008. zbog skoka tečaja imali smo „dodatne“ milijarde. Europska komisija je tada produžila termin završetka projekata, na sreću. Bar vezanje se uz stalan tečaj bio bio koristan za nas.

VN – Jeste li već kontaktirali s novom hrvatskom vladom i kakve su vaše impresije o njezinim prvim potezima (smanjenje proračuna i sl.)?
EB: Još se nisam s nikim sastala. Za nas, nova Hrvatska vlada znači nastavak suradnje. Počeli smo je za prošle vlade, ali ako bude i dalje bude dobra volja s hrvatske strane mi želimo surađivati. Sljedeći korak je podpisivanje ugovora o „trećim cilju“ s Italijom i Hrvatskom u Zagrebu 19. ožuka. To ima značenje za regije pri državnoj granici. To su programi koji imaju veliki uspjeh. Projekti moraju biti zajednički, dviju država koje graniče sa sobom. Mene nažalost neće biti na podpisivanju, ali nakon toga u sljedećim tjednima ću vrlo rado doći u služeni posjet. nadam se da će biti uskoro mogućnosti susresti novog ministra. Nadam se da će me pozvati.(smijeh) Dodam da je Hrvatska je moja omiljena zemlja.

VN – Kako ocjenjujete poljsko predsjedavanje EU-om?
EB: Imali smo predsjedanje u pomalo  u nezahvlanom trenutku. Što se tiče mog područja, nastojali smo uvijeravati sve da je politika europskih fondova potrebna i dobro funkcijonira. Napravili smo bezbrojnu količinu sastanaka. Kad smo dobili novi pravilnik za europske fondove, nastojali smo ispregovarati što više kako bismo to predali Dancima u što boljem stanju. Bila je to prvo predsjedavanje. Htjeli smo pokazati da radimo profesijonalno i radili smo s entuzaijazmom. Kad sam vidjela početak danskog predsjedanja, mi smo, čini mi se imali više entuzijazma, posebno u suradnji s Europskim parlamentom.

VN -Kakve su šanse prihvaćanja novog proračuna EU na vrijeme?
EB: Naša akcija po cijelom bila je naglasiti da se ne ulaćuje samo drugima nego i svojim poslodavcima. Ako ga ne izglasamo i usuglasimo biti će to autogol. Vjerujem da će prihvaćanje i oblik proračuna završiti dobro.

Razgovarao/ Valentin Nikolić

Dodaj komentarz

Twój adres email nie zostanie opublikowany.