Sakristija

Zdravo Djevo – Kraljice Hrvata

Svibanj/lipanj 2012
Dragi čitatelju, tekst koji sastavih u mjesecu svibnju, na čast B.D. Marije Bogorodice, neka ti bude poticaj da častiš svoju nebesku Majku i da ju vjerno nasljeduješ u službi samoga Boga. Ta služba Marije u Božjem planu, bila je jedinstvena i cjelovita. To dolazi od one vjere, koju je Elizabeta prokazala, a Marija ju je u radosti potvrdila, hvaleći Bog i radujući se u Njemu. U mjesecu svibnju, po tradiciji u Katoličkoj Crkvi, obavljaju se pobožnosti prema Presvetoj Djevici, koja je Majka i Kraljica. Imamo, dakle, priliku da progovorimo i razmišljamo o toj Njezinoj tituli, Majke i Kraljice.

Kao što majka, uči svoju djecu kako i što govoriti; uči ih vjerovati, pokazujući sama tu vjeru primjerom, tako B.D. Marija, nas uči govoriti, tj. moliti i daje nam primjer tog u vjeri odnosa s Bogom. Marija nas uči govoriti Bogu i o Bogu. Govoriti Bogu, nastaje od slušanja Boga, daje nam mogućnost govoriti o Bogu. To znači svjedočiti o osobnom susretu, u molitvi, s Bogom.

Marija je majka u odnosu ne na naše tijelo, već u odnosu na duh i dušu, koju ona pomaže uobličiti po djelovanju Duha Svetoga. To znači da nas Marija, kao Majka, pomaže i upućuje u tajnu slušanja Boga, koje se odvija u tajnosti ljudskoga srca. Kroz slušanje, se ostvaruje susret, koji u sebi potiče na odgovor. Odgovor Bogu uključuje one sklonosti, za koje nam razum govori da su Bogu mile. Vlja se odlučuje da ih usvaja i usavršuje, da se po nima Bog proslavlja kao u svojoj ljubljenoj djeci. Te sklonosti očituju istinu da smo proizašli od Boga i da je On našim jedinim ciljem.  Te sklonosti duha i duše nazivaju se krepostima, ako su usmjerene na dobro; a porocima, ako su usmjerene na zlo. Kreposti nam pomažu da se u susretu sa živim Bogom ispunimo Duhom Svetim, koji je napose u Mariji bio potpuno prisutan, zahvaljući se Njenoj čistoći i poniznosti. Te kreposti, koje su B.D. Mariju bogatile, Ona želi prenijeti na svoju djecu. To su: živa vjera, duboka poniznost, trajna askeza duha i molitva, posluh i čistoća, strpljiva mudrost i blagost, jakost i ustrajnost, hrabrost i ljubav, i druge. Marija nam želi dati te kreposti i preko njih, biti sama u našem srcu i duši, i tako na najbolji način pomoći svojoj djeci služiti Boga, slaveći Ga i radujući se u Njemu.

Marija je Kraljica, titul koji, zahtijeva osobni pristup. Kao što Marijino majčinstvo, tako i Njeno kraljevanje, ostvaruje se u odnosu povjerenja i ljubavi, sa onom željom služenja koje nas dovodi do cjeloiitosti služenja samome Bogu. Marija nam pomaže da se Riječ Božja, po kojoj je sve stvoreno i koja sve obnavlja, utjelovi u našem srcu i tako se ostvari Božje djelo spasenja i posvećenja. Dopustiti Mariji da bude našom kraljicom je povezano sa željom da Isus bude našim Kraljem, da Mu služimo. Sve se začinje u srcu, u kojem se ostvaruju zamisli i odluke koje nas usmjeravaju i vode putem svetosti. Taj naš poziv na svetost, osobito se ostvaruje kroz te prave odnose s Marijom, Majkom i Kraljicom.

Pozdraviti Mariju kao Kraljicu Naroda, Hrvata, Poljaka,… nas nužno otvara da budmo srcem odani svojoj Kraljici. Tako Marija može ostvariti, prvo, svoje kraljevanje u srcu čovjeka, a onda i u jednom Narodu. Kao što srce u tom odnosu postaje prijestolje svoje Kraljice, tako i Narod postaje Njeno kraljevstvo, kraljevstvo Njenih kreposti. Dopustiti Mariji da svojim krepostima vlada u jednom srcu ili narodu, doprinosi da u tom srcu i Narodu, dođe samo kraljevstvo Isusa Krista. Poznati zaziv anšeg povijesnog velikana, Ante Starčevića, Bog i Hrvati!, daju naslutiti tu veličinu koja se treba ostvariti preko kraljevanja Marije i Isusa u našem Narodu. Ali, kao što čovjek vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom, riječi sv. Antuna Padovanskog; možemo reći da i jedan Narod vrijedi toliko, koliko vrijedi pred Bogom. Vrijednost pred Bogom se vrednuje po služenju koje činimo u Bogu i radi Boga. Kako čovjek, tako i Narod, mogu puno toga postići  ali ono što nikako ne mogu postići jest Božja slava. Da se to postigne potrebno je staviti se u službu Boga, kako je rekao je sv. Irenej. Zato, kod zaziva, napr. Zdravo Dijevo Kraljice Hrvata, trebali bi se staviti u službu Marije i po Njoj u službu samoga Boga. To vanjsko zazivanje i čašćenje, trebalo bi ostvariti ono unutarnje. U čemu se ono satoji? Najbolje ćemo to razumjeti ako čitamo sv. Ljudevita Mariju Montfortskog, koji nam o tome piše u svojem poznatom djelu: Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici. Ove godine to djelo ima 300-godišnjicu svojeg nastanka. To nam daje priliku da obnovimo poznavanje toga djela i da se u potpunosti okoristimo onim, za što je ono i napistano. A napisano je zato da pobožne duše koji će to djelo čitati i vjerno prakticirati, ostvare cilj svoje svetosti, koja je izražena u zadobivalju Vječne Mudrosti, Isusa Krista. Vrhunac tog puta izražen je u Riječima sv. Pavla: „ne živim više ja, nego Isus živi u meni“.

U slijedećem pisanju, imat ćemo priliku, upoznati djelo sv. Ljudevita, Rasprava o Pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici. A dotad neka nam riječi poznate pjesme, Hrvatskog mučenika, oca Petra Perice, isusovca koji je pogubljen od strane partizanskih zločinaca na Daksi, kod Dubrovnika, između 27. i 29. listopada 1944. godine, budu izrazom zelje srca, da zaista B.D. Marija bude moja i moga Naroda Kraljicom.

o. Mihovil Filipović, monfortanac

Zdravo, Djevo, svih milosti puna,
vječnog sunca ogrnu te sjaj.
Oko čela zvjezdana ti kruna,
ispod nogu stenje pakla zmaj.

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Blažena si, jerbo sva si čista,
zmijin dah ne okuži ti grud!
Zvijezda sreće i nama da blista,
noći grijeha mrak rasprši hud!

Rajska Djevo, kraljice Hrvata,
naša Majko, naša zoro zlata,
odanih ti srca primi dar,
primi čiste ljubavi nam žar.

Dodaj komentarz

Twój adres email nie zostanie opublikowany.